1. Hrvatskoj ne treba divlji kapitalizam. Dosadašnji proces tranzicije Hrvatske obilježila je stihija kapitalizma koji je nastao diobom postojećih, a ne stvaranjem novih dobara. Obilježila ga je nesmiljena trka za profitom i naglim bogaćenjem te obespravljenost širokih društvenih slojeva. Takav tok tranzicije Hrvatske valja prekinuti. SDP prihvaća tržišnu ekonomiju, ali ne i tržišno društvo. Hrvatska traži socijalno-odgovorno društvo. Društvo u kojemu radnik nije roba i u kojemu su rad i solidarnost visoko na ljestvici društvenih vrijednosti. Društvo u kojemu dominiraju socijalna solidarnost, osjećaj da svatko doprinosi zajedničkom naporu za opće dobro, ograničenje socijalne i ekonomske nejednakosti, zaštita ranjivijih članova društva i suradnja socijalnih partnera.
2. Nema globalnog zahtjeva kojeg ćemo prihvatiti na štetu onih koji u Hrvatskoj žive od svoga rada.
Globalizacija, koja je nezaustavljiv proces, ima svoje dobre i loše strane. Svjedočimo tako globaliziranju
tržišta i cijene kapitala, ali ne i globaliziranju solidarnosti i cijene rada. Želimo da Hrvatska bude aktivan
činitelj procesa globalizacije kako bi iskoristila njen razvojni potencijal za dobrobit Hrvatske te izbjegla
opasnosti koje taj proces nosi za identitet i ravnopravnost malih naroda, pojedinaca i ekonomski ovisnih
grupa, posebno radništva.
3. Promjene koje globalizacija unosi u svijet rada donose potrebu novog određenja socijalne države i radništva. Suvremeno radništvo danas čine svi koji žive od svoga rada: radnici u proizvodnji i uslužnim djelatnostima, stručnjaci, znanstvenici, nastavnici, obrtnici, državni službenici i namještenici, svi koji su samozaposleni. Svi ti radnici traže: kvalitetno radno mjesto, sigurnost i dostojanstvo rada, primjerenu plaću, socijalnu zaštitu i zaštitu svojih radnih prava. Zahtjev je jasan: poštena plaća za pošteni rad.
4. Najveća povreda prava radnika je nezaposlenost. Stoga država radniku mora osigurati sigurnost
rada. To je moguće gospodarskim razvojem i novim radnim mjestima. Uz to, cjeloživotnim učenjem radniku treba omogučiti da se prilagođava potrebama tržištu rada i tehnološkom razvoju te jača svoju kompetentnost. U vremenu u kojem ne radi, radnik mora imati socijalnu sigurnost i mogučnost stjecanja nove kvalifikacije.
5. Hrvatski radnik ima pravo na posao dostojan čovjeka. Prihvaćamo činjenicu da tržišna konkurencija
i razvoj novih tehnologija nameću fleksibilizaciju rada, ali istovremeno inzistiramo na sigurnosti rada, na
mogućnosti zaposlenja. Tražimo kvalitetna radna mjesta na kojima se vodi briga o zdravlju i dobrobiti
radnika, razvija njegova vještina, unapređuje radna okolina i poslovna organizacija te uspostavlja ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Tako se postiže komplementarnost interesa poslodavaca i radnika u kojoj zaštita prava radnika, njihovo kvalitetno radno okruženje, doprinose razvoju i konkurentnosti.
6. Visok gospodarski rast omogućuje visoku razinu prava radnika. Za jačanje položaja radnika, onih
koji žive od svoga rada, kao i ranjivijih članova društva, izuzetno je važno ostvariti stopu gospodarskog
rasta od 6 posto i više. Ali još važnije je tu novostvorenu vrijednost usmjeriti ka obrazovanju, zdravlju,
mirovinama i kvalitetnoj proizvodnji. Tako ćemo postići glavni socijaldemokratski cilj: obrazovanje, zdravlje, socijalnu sigurnost i posao za sve.
7. Prava radnika “na papiru” drastično se razlikuju od prava u stvarnosti. Razina radničkih prava
osigurana Ustavom i zakonima relativno je visoka. No preveliki je ponor između proklamiranih prava i
njihovog ostvarivanja. Teško je govoriti o Hrvatskoj kao o pravnoj i socijalnoj državi koja prava deklarira,
ali njihovo provođenje ne osigurava. A prava radnika se masovno ignoriraju i krše bez sankcija za prekršitelje i bez stvarne zaštite oštećenih radnika.
8. Pravna država mora biti efikasan jamac zaštite prava radnika. Zalažemo se za promjenu stanja u
kojem “na papiru” dobar zakon u praksi ne pruža odgovarajuću zaštitu radnika i dnevno dovodi do grubih
kršenja radničkih prava nezakonitim otkazima, uskratom plaća, poreza i doprinosa, neplaćanjem
prekovremenog rada, rada blagdanom i nedjeljom, radom na crno, radnim uvjetima u kojima stradava
zdravlje radnika, neravnopravnošću i šikaniranjem na rodnoj, dobnoj, nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Sigurnost radnika jamče: pravični zakoni, brzo pravosuđe, neovisna i učinkovita inspekcija rada, sindikalna podrška radniku te strogo kažnjavanje onih koji svjesno i sustavno krše radnička prava.
Stoga se zalažemo za:
- preuzimanje novih socijalno-zaštitnih instituta koje poznaju najrazvijenije socijalne države Europske unije u hrvatsko radno zakonodavstvo;
- osnivanje specijaliziranih radnih sudova (ili odjela); stvaranje institucije za mirno rješavanje radnih
sporova i arbitražu;
- izmjene Zakona o radu kojima treba omogučiti financijsko sankcioniranje poslodavaca koji ne
poštuju njegove odredbe;
- izmjene Kaznenog zakona kako bi neisplata plaća, prekovremenog rada te rada nedjeljom i
blagdanom postala kazneno djelo;
- donošenje Zakona o evidencijama radnog vremena;
- donošenje Zakona protiv diskriminacije na tržištu rada te Zakona o stresu i mobingu;
- jačanje djelovanja i ovlasti inspektorata rada;
- osiguranje besplatne pravne pomoći radnicima kako bi im se olakšao pristup sudu i državnoj
upravi.
9. Radnička participacija kao oblik partnerstva rada i kapitala jamči pravičnost uzajamnih odnosa,
socijalni dijalog, sigurnost rada i motivaciju za rad. SDP se zalaže za nove forme radničke participacije i njihovo ozakonjenje, vodeći se iskustvima država koje su na tom planu postigle najviše. Politički sustavi i države se mijenjaju, ali trajna je potreba za pravednošću, socijalnom solidarnošću i dijalogom, radničkom participacijom i sindikalnim djelovanjem.
10. Rad mladih šansa je za Hrvatsku. Mladi su u prosjeku najobrazovaniji dio radništva spreman na
prihvaćanje novih tehnologija i izazova koje nosi tržište rada. Mladi imaju entuzijazam, nove ideje, volju za
učenjem i usavršavanjem, otvorenost novim vještinama i tehnologijama, mobilnost, prilagodljivost. Želimo
stvoriti obrazovni sustav kojim se adekvatnije odgovara na potrebe svijeta rada i mladima otvara bolja
perspektiva zapošljavanja.
11. Pojačati brigu za otvaranje novih radnih mjesta, odgovornost za punu zaposlenost i pomoć
radnicima na tržištu rada. Nužna je promjena Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz posrednika na tržištu rada u središnju državnu agenciju za politiku zapošljavanja i prilagodbu radnika koji traži posao. To je mjesto susretanja obrazovnog sustava, poslodavaca, radnika, lokalnih i regionalnih razvojnih inicijativa.
Ova je institucija osobito dužna pomagati da do posla dođu posebno osjetljive kategorije radnika (mladi,
žene, invalidi, stariji i slabije obrazovani radnici). Isto tako, potrebno je osnovati posebnu znanstvenu
instituciju za rad koja će analizirati promjene u svijetu rada, otkrivati relevantne činjenice i njima opskrbljivati donositelje političkih i zakonodavnih odluka, te pratiti njihove učinke.
12. Zaštita zdravlja radnika pretpostavka je humanog radnog procesa. Pored osiguravanja općeg i
efikasnog zdravstvenog standarda za sve, zalažemo se i za posebne mjere u zaštiti zdravlja radnika:
osnovati Fond za zaštitu zdravlja na radu, ojačati inspekcije zaštite na radu, invalidima rada vratiti prava i
izjednačiti ih s drugima, zakonsku zaštitu na radu proširiti i na atipične oblike rada i slično. Sustav
zdravstvenog, kao i mirovinskog te osiguranja od posebnih rizika vezanih za rad, ključni su dijelovi socijalne sigurnosti radnika.
13. Hrvatskoj je potreban brži razvoj socijalnog dijaloga i socijalnog partnerstva. To je uvjet ne samo gospodarskog rasta nego i razvitka cijelog društva. Treba više istinskog partnerstva, suradnje u edukaciji i uspostavi povjerenja među socijalnim partnerima te stvaranja klime koja će kolektivne pregovore učiniti nezaobilaznim za reguliranje odnosa radnika i poslodavaca. Zalažemo se za više bipartitnog dijaloga u korist rada i radnika te poduzetništva, a manje države i njenog arbitriranja.
14. Usklađenost obiteljskog i profesionalnog života dio je socijaldemokratskog pristupa radu. Ta
je zadaća novi dio Europskog socijalnog programa i, između ostalog, znači bolju brigu o djeci, pogodnosti
dopusta za oba spola, fleksibilna radna mjesta i financijske pogodnosti za zaposlene roditelje te brojne
druge mjere koje doprinose kvaliteti života. Socijalno odgovornog društva nema bez uravnoteženog
sudjelovanja muškaraca i žena u svijetu rada i u obiteljskom životu. Žena mora imati ravnopravnije uvjete pristupa i sudjelovanja na traištu rada, muškarac treba više participirati u obiteljskom životu.